UDRUŽENJE “SVIJET U SLIKAMA” ZENICA: Naš najveći motiv je napredak djeteta

Udruženje “Svijet u slikama”, prvo u Zeničko-dobojskom kantonu, okuplja tim stručnjaka educiranih po ABA metodi, jedinoj naučno dokazanoj metodi u svijetu za rad s djecom iz autističnog spektra, a predvode ga dr. Bojan Radić i mr. Džermanina Mešić

0
31

Napisala Živana Jovančić
Snimci Privatni album

Raduje činjenica da je među nama sve više pojedinaca i malih nevladinih kolektiva koji sofisticirano brinu o našoj djeci, iskazujući ljubav prema mališanima općenito. I državi i svakom građaninu naše zemlje morala bi imponovati činjenica da postepeno stvaramo društvo u kome će nam sva djeca biti važna podjednako, pa tako i ona koja imaju razvojne poteškoće i dolaze iz autističnog spektra. Daleko smo od toga što bismo željeli, nažalost, to je segment u koji se država nije involvirala srcem, zdušno i do kraja. Svijetle tačke, ipak, postoje, grade ih drugi subjekti, pa tako ova djeca imaju svoju malu oazu u Zenici, u Udruženju “Svijet u slikama“, prvom u Zeničko-dobojskom kantonu, a možda i na širem području tog dijela Bosne. 

Ovo udruženje, koje je prije šest godina počelo s radom,  do sada je ugostilo preko 200 djece uzrasta od godinu i po do trinaest godina, a pretežno su to bili dječaci. Trenutno ima 30 korisnika sa kojima radi desetak stručnjaka, a to su logoped, edukator-rehabilitator, socijalni pedagog, psiholog, pedagog i socijalni radnik. Na listi čekanja nalazi se, iz objektivnih razloga, oko desetero djece. U ulozi osnivača pojavljuje se grupa mladih, stručno kvalifikovanih i kompetentnih za delikatan i senzitivan odnos prema djeci sa posebnim potrebama. Petero njih je povremeno ili na određeno vrijeme angažovano i sada u JU Škola za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba sa teškoćama u psihofizičkom razvoju. 

Educiranost i dobra volja 

“Generalno, ideja o osnivanju udruženja potekla je od američke asocijacije Speech Pathology Group iz Kalifornije”, kaže nam na početku razgovora Bojan Radić (32), predsjednik “Svijeta u slikama”. Rođeni Zeničanin, doktor nauka u oblasti logopedije, uspio je prevazići do tada anahrone programe u radu s djecom iz autističnog spektra i, zajedno s kolegom, magistrom logopedije Nedimom Patkovićem, započeo rad, i to u kućnim uslovima. Rezultati su postali vidljivi nakon nekoliko mjeseci, u kratkom periodu dobili su još šestero djece, a tada su im se priključile i ostale kolege sa kojima osnivaju udruženje.

“Educirani smo po ABA metodi, jedinoj naučno dokazanoj metodi u svijetu za rad s djecom iz autističnog spektra. Možemo da se pohvalimo i da smo prvi i jedini Tomatis praktičari (Tomatis metoda je sistem za treniranje slušanja, op. aut.) u Bosni i Hercegovini, a posebni smo i po tome što imamo multidisciplinarni pristup djeci: realiziramo programe kojima razvijamo kompletnu ličnost i to u šest područja”, govori Bojan. Također, educirani su i za metodu PEKS (Pictures exchange communication sistem), odnosno komunikaciju putem slika, koja je, kako ističe naš sagovornik, pokazala dobre rezultate i za razvoj ekspresivnog govora. U svom radu koriste i metodu Floortime – model učenja interakcija pomoću djetetovih prirodnih osjećanja i interesovanja koji pomažu izgradnji viših nivoa socijalnih, emocionalnih i intelektualnih sposobnosti, kao i pristup TEACCH – čija je osnova strukturirano podučavanje uz vizuelnu podršku.

Jedna iz osnivačke šestorke udruženja, potpredsjednica Džermanina Mešić (34), s ljubavlju i predano posvetila se radu, privučena idejom da će njihovo udruženje nadvisiti ostale inovativnim tretmanima i postići bolji i veći uspjeh kod djece iz autističnog spektra. “Bez lažne skromnosti, to se i desilo. Moj najveći motiv za rad jeste napredak djeteta. Ući u taj svijet sebi svojstven, kako se kaže, uhvatiti se ukoštac sa problemima, jeste veliki izazov, a najveća satisfakcija je olakšati mu životnu svakodnevnicu.” Priča nam da od ranih godina susreće djecu iz autističnog spektra, nekad u susjedstvu, kasnije na studiju, saosjećajna je prema njima, senzitivna, strpljiva, tim više jer je početno radno iskustvo sticala u JU Osnovna specijalna škola Zenica. Svakodnevni kontakti odnose se na djecu, ali i na saradnju sa roditeljima, sa porodicom, te tako i ona sama postaje dio njihovog privatnog života. Džermanina je diplomirani socijalni pedagog, što mnogi znaju nazvati pomagačkom profesijom, a sa time se slaže i naša sagovornica. Kaže nam da objedinjuju brojne funkcije: od detekcije preko prevencije do tretmana i brige za njihovu primjenu u što ranijoj dobi kao dijelu rane intervencije.

I Bojan Radić i Džermanina Mešić ističu da u radu primjenjuju program kojim su fokusirani na razvoj kompletne ličnosti djeteta. “Uključujemo finu i grubu motoriku, razvoj jezika i govora, kogniciju, percepciju, brigu o sebi, socijalizaciju. Naglasak stavljamo na modifikaciju ponašanja, to je temelj za razvijanje svih navedenih vještina djeteta. Učimo ih svemu. Neka djeca brže usvajaju vještine, neka ne, sve je individulano, ništa ne možemo generalizovati”, dodaje Džermanina. Vodi se računa i o socijalizaciji djece, organizuje se odlazak u trgovine, slastičarne, gradske parkove, na igrališta, izlete, jahanje, sankanje… Terapeuti potiču socijalnu interakciju i komunikaciju djece, cilj im je da ono što nauče na tretmanima primijene u svakodnevnici. 

Male mogućnosti, veliki problemi

I pored hvale vrijednog kadrovskog nivoa, Bojan Radić smatra da naša zemlja još uvijek nema adekvatan centar koji bi pružao tretmane neophodne djetetu. Postoje institucije koje nude usluge od individualnih tretmana do dnevnog zbrinjavanja, ali nisu dostigle potreban zadovoljavajući nivo. “Ako situaciju posmatramo unazad deset godina, stručna podrška djeci iz autističnog spektra se znatno popravila, ali to još uvijek nije ni blizu onoga što je potrebno jednom djetetu. Iz razgovora s roditeljima zaključio sam da je za njih najveći problem kako će njihovo dijete ići u školu, kako će se uklopiti u socijalnu sredinu, šta će biti s njim kad odraste.”

Šta može učiniti grad Zenica, u kome egzistira Udruženje “Svijet u slikama”, upitali smo našeg sagovornika i dobili očekivani odgovor, pesimističan: “Imamo slabu podršku grada, kao i države, generalno. Maksimalna finansijska sredstva koja smo dobili u jednoj godini iznosila su 5.000 KM, što je veoma malo u odnosu na usluge koje pružamo. Nažalost, udruženje nema kontinuiranu finansijsku pomoć, sve se svodi na roditelje, na njihove skromne mogućnosti. Drugi izvori finansiranja su rijetki.”

S druge strane, poznato nam je svima i da radnički grad Zenica, koji broji oko 130.000 stanovnika, živi skromno, socijalna slika zabrinjava svakog čovjeka. S razlogom pominjemo još jedan podatak: godišnje se prosječno otkrije i u općinskoj ljekarskoj komisiji konstatuje oko tridesetero djece sa razvojnim poteškoćama. Čemu se mogu nadati roditelji sa djetetom iz autističnog spektra, pitamo se svi, pored rapidnog nesklada između ljudskih potreba i društvene nemogućnosti da ispuni primarne obaveze. Građani Zenice mijenjali su vlastiti odnos prema ovoj populaciji, od ravnodušnosti i nezainteresiranosti do empatije. Ravnodušnost i predrasude dijelom su savladane, smatra Bojan Radić, čija je supruga nadjenula ime udruženju, usto on je i sretni otac jedne malene djevojčice i dječaka. “Prije deset godina stanje je bilo alarmantno. Situacija se znantno popravila. Podiže se svijest o djeci iz autističnog spektra, njihovom prihvatanju u društvu. Znam osobe koje smo mi tretirali, a koje su prihvaćene u školi, u društvu. Ima tu još puno posla i priče oko prihvatanja, razumijevanja i pružanja podrške. Još uvijek nismo dosegli zadovoljavajući nivo”, kaže Bojan Radić.

Na kraju, ističemo i vrijedne članove koji su, pored Džermanine i Bojana, osnivači udruženja, a to su: Nirvana Radić, Zoran Radić, Mirna Mlačo i Nedim Patković.

Gracija 370, 14.6.2019.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here