Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Kemal Softić/Spektroom
Niti planira usporiti, niti imati pravi odmor, zapravo, njemu je posao i odmor i uživanje. Rade Šerbedžija, slavni glumac sa holivudskom karijerom, godinama oduševljava publiku kultnom predstavom Kralj Lear koja se od 2001. izvodi u produkciji njegovog teatra Ulysses na Brijunima. Iz Amerike, gdje je ostvario veliki uspjeh s filmovima kao što su Nemoguća misija, Svemirski kauboji, Mirni Amerikanac, Moćni Joe Young, Snatch, Memento… vratio se prije skoro osam godina. Porodično gnijezdo svio je u Rijeci, gdje je donedavno vodio studij glume, na tamošnjem univerzitetu. Nastanio se uz more, vođen željom da kćerkama Nini (25), Vanji (23) i Milici Almi (21), koje ima u u braku s pozorišnom rediteljicom Lenkom Udovički (51), priušti odrastanje u domovini. U prethodnom braku sa zagrebačkom koreografkinjom Ivankom Cerovac Rade je dobio sina Danila i kćerku Luciju. Šarmantni sjedokosi glumac, koji je 27. jula napunio 72 godine, našao se na dva dana u Sarajevu, a za nas odvojio malo svog dragocjenog vremena, sasvim dovoljno da nam ispriča sve o tome šta je radio ovog ljeta, ali i kakve sve planove ima u narednim mjesecima.
Šta vas dovodi u Sarajevo ovaj put?
– Nova, treća reklama za Sarajevski kiseljak i moj prijatelj iz Fabrike Bojan Hadžihalilović, koji to sve organizira. I ti ljudi koji vode Sarajevski kiseljak su jako dragi i fini i baš se potrude da su te reklame umjetnički i lijepo napravljene. Inače, ja ne radim reklame. Radio sam samo jednu, prije četiri godine, za bombone M&M – bila je to jedna od najjačih reklama, te prikazana u finalu Superbowla. To je u svijetu reklama kao Oscari.
Zar niste sad trebali biti na snimanju filma Caviar, trilera o ruskom podzemlju u Americi i obračunima mafijaša, koje je u toku?
– Ja sam snimio sve svoje scene. Uspio sam otići na snimanje, i to bolestan, polovinom osmog mjeseca. Taman sam završio obaveze na predstavi Kralj Lear na Brijunima, ali sam dobio bronhitis, još osjećam posljedice. Ipak, uspjeli su me dobiti na snimanje u New Yorku, jer su u sedam dana na setu stavili sve moje scene. Bilo je užasno naporno, ali uspio sam sve napraviti u sedam dana i osmi dan se vratiti ovamo.
“Taman sam završio obaveze na predstavi Kralj Lear na Brijunima, ali sam dobio bronhitis, još osjećam posljedice. Ipak, uspjeli su me dobiti na snimanje u New Yorku, jer su u sedam dana na setu stavili sve moje scene”
A nije bilo vremena za predah ni po dolasku u Hrvatsku – koliko sam shvatila, bili ste na Mostri?
– Tako je, odmah sam otišao na filmski festival u Veneciju jer je Lenku, kćerku Milicu i mene pozvala naša prijateljica Vanessa Redgrave, kojoj je tamo uručen Zlatni lav za životno djelo. Bili smo u Veneciji s Vanessom i njenom porodicom nekoliko dana.
Jeste li uspjeli pogledati neki film?
– Samo film u kojem igra Vanessa – The Aspern Papers. Ali, družili smo se puno, išli na večere, daleko od glamura – to ne voli ni Vanessa, a ni mi. Ali, moram vam ispričati jednu priču o Mostri: bila je to 1994. godina, kad sam za film Prije kiše dobio nagradu kritike kao najbolji glumac, a te je godine Vanessa dobila Zlatnog lava za glavnu žensku ulogu. I zamoli ona mene, jer nije mogla doći, da primim nagradu u njeno ime. I uzmem ja tu nagradu. I sjećam se samo da smo cijelu noć lumpovali pokojni Pređo Vušović, moja kćerka Lucija te Uma Thurman. Pili smo vino iz pehara i sjećam se da smo sutradan putovali avionom za London, a ja sjedio sa Umom, i odjednom shvatim da nemam Vanessinu nagradu! Kažem: “Uma, pa ja nemam Vanessinu nagradu!” Ona se smijala i govorila: “Pa šta ćeš sad?” A u to vrijeme smo živjeli kod Vanesse u Londonu. I kucam ja na vrata, ona otvara i kažem joj: “Znaš šta, ja sam izgubio tvoju nagradu. Pili smo i negdje mi je ostala u nekom restoranu.” Počela se smijati od srca i rekla mi: “Znaš šta, ovo će biti moja najdraža nagrada koju sam ikad dobila.” Nagrada je, srećom, pronađena i poslali su je Vanessi poštom.
Kuda idete nakon Sarajeva?
– Idem na Hvar. Počinjem pripreme za film koji snimam sa Milanom Trencem, hrvatskim rediteljem koji je dugo radio u New Yorku. Ovo mu je prvi igrani film, nazvan je Ribanje i ribarsko prigovaranje i radi se o pjesniku Petru Hektoroviću. Radnja je smještena u 16. stoljeće. Bit će jako zanimljivo – zato i imam ovu dugačku bradu koju ne smijem dirati, jer takvu zahtijeva uloga Hektorovića. Priča je biografska, s elementima njegovog života, pa zadnji odlazak na more… Sve se snima na Hvaru, trajat će nešto manje od mjesec dana. Ekipa je odlična, igraju i Leon Lučev, Bojan Brajčić i dvije moje studentice, Romina Tonković i Gala Nikolić. One nisu tu na moj prijedlog – ja to nikad ne radim, zbog svih mojih studenata, ali očito imam dobru klasu pa ih mnogi zovu da glume.
A šta je sa snimanjem filmova o Nikoli Tesli, nekoliko ih je najavljeno, a za sve njih se veže vaše ime?
– Da, ima nekoliko projekata o Tesli, a ovaj za koji znam da bih trebao igrati svakako to je film mog prijatelja, finskog reditelja Arta Halonena. S njim sam lani snimao jedan vrlo interesantan film, psihološki triler Guardian Angel. U njemu je igrao i Pilou Asbæk, poznati danski glumac, a i ja igram jednu od glavnih uloga. Film je već imao premijeru u Finskoj, a doći će i do nas.
Koliko ste često u Americi u posljednje vrijeme?
– Evo, početkom naredne godine radimo snimanje nove sezone serije Strange Angel, čija je prva sezona nedavno krenula s emitiranjem, u produkciji CBS-a, a glavni producent je Ridley Scott. To je vrlo ambiciozna serija, divni su mladi glumci, a ja igram njihovog profesora Židova iz Španije.
Jesu li vam se potomci, kao rakova djeca, razišli po svijetu?
– Nina, najstarija, završila je prije nekoliko godina koledž u Philadelphiji i još uvijek se traži, gleda šta bi mogla. Vjerovatno će studirati kazališnu režiju, razmišlja o Moskvi ili Berlinu. Ona ima smisla za glumu, igra već godinama Kordeliju kod nas na Brijunima u Kralju Learu, igrala je i Mirandu u Oluji… Kao da ima više talenata i nikako da se opredijeli za samo jedan. Dobro piše, voli da režira… (Na telefonu traži album s fotografijama i pokazuje nam Nininu fotografiju) Evo je na vrhu Dolomita prije par dana. Užasno me je strah i gledati ovo, ali šta ću. Ona se bavi alpinizmom i skijanjem. Voli to, a i ja sam cijeli život u sportu. Druga kćerka, Vanja, studira pravo u Brisbaneu, a prije toga je završila američki koledž u Beču. Milica Alma, najmlađa, studira na Muzičkoj akademiju u Liverpoolu, i to na onoj koju je osnovao Paul McCartney; to je fantastična akademija, i ona je vrlo zadovoljna i sretna. A onda smo i mi sretni. A Danilo je upravo završio svoj treći film – u kojem ne glumim. (smijeh)
A supruga Lenka, čime je ona zaokupljena?
– Ona je ovog ljeta režirala predstavu Bakhe i sad već razmišlja šta dalje. Imamo mi projekte za Brijune naredne godine, ali ona bi malo negdje drugdje, u regiji ili vani. I ja mislim da je vrijeme – cure su odrasle, i može to sebi priuštiti. Osim toga, uvijek je moj posao bio na prvom mjestu. Lenka se na neki način žrtvovala, pa je vrijeme da i ona malo dobije prednost. Savršena je rediteljka, a, eto, i mlada je, vrijeme je pred njom.
“Uvijek je moj posao bio na prvom mjestu, Lenka se na neki način žrtvovala, pa je vrijeme da i ona malo dobije prednost. Savršena je rediteljka, a, eto, i mlada je, vrijeme je pred njom”
I vi i Lenka napustili ste studij glume koji ste osnovali na Sveučilištu u Rijeci, šta se desilo?
– Zbog nesporazuma, zbog nekih potpuno blesavih birokratskih poteza ljudi koji vode taj dio primijenjenih umjetnosti, koji ne razumiju studij glume. A onda, ni-smo željeli ograničavati naše studente. Nemamo više srca da te mlade ljude stavljamo u nemoguće uslove, iako smo napravili fenomenalne stvari, studentske predstave s kojima osvajaju nagrade, ali jednostavno je to bilo “too much”. Najbolje je da sad Lenka režira pa svijetu, a ja da je pratim, hahaha…
Sve što ste mi dosad ispričali su vrlo zahtjevni projekti, a gdje je odmor, uživanje, dokolica?
– Evo, cijelo ljeto sam na Brijunima, igram Leara i Antigonu sa mojim divnim Sarajlijama Majom Izetbegović i Erminom Bravom – to je divna predstava, igramo je već tri godine. Ja, između toga, imam vremena da se odmaram, zezam, idem u ribolov, posjećujem lijepe istarske restorane, čuvam unuke…
Pretvarate li se vi to u barbu?
– Neću ja nikad postati pravi barba. Uvijek je to takmičenje između mog unuka Sergeja i mene – ko je mlađi! Hahaha! Sergej glumi već odavno u Learu, a ove je godine i moja unuka Anastasija igrala u predstavi. Tu je ulogu prije nje igrala Nina pa Milica.
Znači samo Vanja nije nastupila u Kralju Learu?
– Vanja ne može da nam oprosti što još nije imala svoje mjesto u predstavi. Ali, moram reći: Vanja je igrala u Disney Hallu u Los Angelesu. Imala je premijeru dječije opere u kojoj je igrala glavnu ulogu. To je opera o djeci Židovima iz Auschwitza, nevjerovatno dirljiva priča, a pokrovitelj svega toga bio je Placido Domingo! Tako da je Vanja od svih nas imala najveći teatarski nastup!
Znamo da volite igrati tenis, ko su vam partneri u igri?
– U svakom gradu imam po nekog: u Beogradu igram sa Goranom Bubnjem i Radom Markovićem – ne onim poznatim, ovaj moj drug je bivši pilot. U Zagrebu s Vasketom, u Rijeci sa svojim prijateljima igram na Pećinama, to su divni teniski tereni. Nogomet sam prestao igrati, jer sam se počeo povređivati, tako da je sad samo tenis. I ribolov. Imam prijatelja Bosanca, Adija iz Gradačca, i s njim idem loviti ribu. Zapravo, Adi je u Puli, pa skoro svaki dan isplovimo s barkom. Prije tri godine smo za dva sata ulovili 72 kilograma orade! I sve podijelili prijateljima! I tako uvijek nađem sebi odmor i zabavu.