Ono što je korisno jednom špijunu, može biti korisno i u svakodnevnom životu, na radnom mjestu. Ono što morate znati kako biste se uspješno znali kretati po uličicama u predgrađu Istanbula, pomoći će da se ne izgubite u birokratskom svijetu. Otkrila je to, ili poželjela otkriti svijetu, J.C. Carleson, žena koja je osam godina živjela tajnim životom, jer joj je “šef” bila CIA. Bila je pravi tajni agent, a napustivši posao, vrativši se običnom životu, napisala je knjigu u kojoj je opisala svoja istraživanja o mehanizmima organizacije kompanija, dala mnoštvo savjeta i otvorila prozor u tajni svijet špijuna.
Ponašanje na poslu
Naravno da na poslovne sastanke ne morate odlaziti u mantilu s podignutom kragnom. Ono što je potrebno već je skriveno u našim mislima, i dozvoljava nam da prepoznajemo mogućnosti i opasnosti koje svakodnevno srećemo u lavirintima modernih ureda i kompanija.
Tehnike koje Carlesonova sugeriše često su kontraintuitivne i iznenađujuće. Ako idete na razgovor za posao, bolje je da ne govorite previše i da osobi s kojom razgovarate ostavite što više prostora, da joj dopustite da što više kaže. Ako već imate posao, trebate se držati savjeta da ne trošite previše vremena i energije kako biste stekli odobravanje okoline. Ne posjećujte društvene mreže. Ne pokušavajte se dodvoravati pretpostavljenima po svaku cijenu. Bolje je da se sprijateljite s osobama iz radnog okruženja koje će vam moći dati povjerljive informacije.
Ne vjeruj instinktu
“Stvaranje svojevrsne mreže od 360 stepeni je najvažnija tehnika u svijetu ureda i kompanija. Obično se previše koncentriramo na to da uspostavimo vezu s osobama koje su na visokim funkcijama, a uglavnom od njihovih asistenata, sekretarica i savjetnika možemo dobiti pojedine informacije koje će se vremenom pokazati krucijalnim. Naprimjer, sekretarica je ta koja će znati da se raspisuje oglas za novo radno mjesto prije nego bude javno objavljeno. Noćni čuvar će znati da osoba koju već neko vrijeme pokušavamo bezuspješno kontaktirati svake subote ujutro dolazi na posao nekoliko sati”, objasnila je Carlesonova.
Najvažnije kontraintuitivno pravilo, koje je čak iznenadilo bivšu tajnu agenticu, glasi: ne vjeruj instinktu, barem dok nisi u stanju da identificiraš ili predosjetiš vlastite predrasude.
“Kao mnogi drugi, uvijek sam mislila da znam razumjeti ljude, shvatiti kakav je ko. Međutim, radeći za CIA-u, shvatila sam koliko je to ubjeđenje kontraproduktivno i koliko vas tjera da previše vjerujete vlastitim predrasudama i pretpostavkama. U takvim slučajevima našu pažnju nastoje privući indicije koje smatramo porodičnim ili neobičnim. To se nastavlja tako što slijedimo mentalne prečice, te ljude i stvari posmatramo površno, ne primjećujemo neke mnogo značajnije indicije, koje je mnogo teže identificirati”, tvrdi bivša špijunka.
Bez rasprave
Među ostalim pravilima koja mogu biti korisna na radnom mjestu, opet je jedno iznenađujuće: ne raspravljajte se nikad i ni s kim. Iz najmanjeg razloga za raspravu može se stvoriti čitav niz problema. U trenutku kad počnete objašnjavati i pregovarati, počinjete gubiti kontrolu nad situacijom. Suprotno tome, potrebno je svu snagu uložiti u dobivanje minimalnih uslova koje je sagovornik spreman prihvatiti. Ako to uradimo u pravom trenutku, izgledat će mu da je njegova ponuda najbolja i jedina prihvatljiva. Držati se ovih pravila nije lako kako možda nekom izgleda, ni iskusnim špijunima, a kamoli običnim uposlenicima.
Muškarcima je teže da vlastito ponašanje prilagode određenim situacijama. Nastoje koristiti iste metode i taktike koje su se pokazale uspješnim u prošlosti s potencijalnim klijentom ili šefom. Međutim, jedan agent uvijek nastoji strategiju prilagoditi specifičnoj situaciji.
S druge strane, kada je u pitanju koncept manipulacije ponašanjem drugih na radnim radnom mjestu, žene se uglavnom osjećaju neugodno. “Ženama se sviđa da misle kako je dovoljno pokazati ono što znaju raditi. Ali, veoma često nije tako. Svaki klijent i svaki šef imaju predrasude i sklonosti. Tako da ih je mnogo bolje identificirati i kontrolirati, na način da dobijemo ono što zaslužujemo i što želimo.”
Iznošenje ideja
Ono što Carlesonova ističe i čemu bi trebalo posvetiti mnogo pažnje je iznošenje ideja. “U pitanju je prava umjetnost, najosjetljivija od svih, jer se nalazi negdje na pola puta između govorenja i slušanja, umjetnost koja koristi pravo vrijeme za postavljanje pravog pitanja, na način da od sagovornika dobijete informaciju koju vam nikada ne bi otkrio da ste ga odmah ili direktno pitali”, odala je još jednu od svojih špijunskih tajni J. C. Carleson.