Thursday, May 23, 2024

PAULINA PORIZKOVA: Starenje više nije ružna riječ

Uz pomoć aktivistica kao što je bivši supermodel Paulina Porizkova, novi pokret nazvan Gray Pride uhvatio je zalet, jer su osobe starije od 50 godina stekle ekonomsku i kulturološku moć. Stoga Los Angeles Magazine, čiju naslovnicu krasi upravo 56-godišnja Porizkova, postavlja pitanje zašto Hollywood i mediji i dalje opsesivno teže mladosti?

Priredila Elma Tahirović

U razgovoru za septembarsko izdanje Los Angeles Magazinea, Paulina Porizkova prisjetila se trenutka kada je potpuno “ׅnestala”. Bilo je to prije šest godina, tokom putovanja u Las Vegas sa tadašnjim suprugom, i frontmenom benda Cars, Ricom Ocasekom. “Odsjeli smo u jednom od velikih hotela. Spremali smo se za večernji izlazak i ja sam se prilično dotjerala: uska crna haljina, duboki dekolte, crveni ruž na usnama, vrtoglave potpetice. Prolazila sam kroz kasino i mislila da izgledam zaista privlačno, kao da hodam modnom pistom. Ali, nisam bila primjećena. U prošlosti, uvijek je postojao makar i najmanji trenutak kada bih uočila zainteresiranost. Ali te noći u Vegasu, po prvi put, toga nije bilo; kao da me niko nije vidio. Konačno, jedan muškarac je krenuo u mom pravcu i pomislila sam: ‘OK, to je to.’ Pitao me je znam li gdje je toalet.”
To je bio trenutak kada je 56-godišnja bivša češka manekenka – žena koja se pojavila na čak dvadeset i jednoj naslovnici Voguea, te u bikiniju ukrasila bezbroj stranica časopisa Sports Illustrated, koja je tokom osamdesetih, devedesetih i dvijehiljaditih uzdizana kao jedno od najljepših ljudskih bića na planeti – shvatila da stari. “Bio je to”, kaže, “moj prvi susret sa nevidljivošću.”

Supermodel u “stvarnom” izdanju

Naravno, Porizkova je sve samo ne nevidljiva. Danas oko njenih nebeskoplavih očiju ima vidljivih bora, kao i na njenom vratu. Ali, to je sve prirodno, te je dio “neka sve visi” izgleda, koji ju je učinio zvijezdom na Instagramu, gdje je u protekloj godini objavljivala svoje neretuširane fotografije, bez šminke. Nekada i bez odjeće. Njeni iskreni selfiji i detalji iz posljednjih životnih dešavanja – suočavanje s gubitkom ne samo muža (Ocasek je preminuo 2019., iako se njihov brak već bio raspao) već i kuće (Ocasek ju je izbacio iz testamenta, primoravši Porizkovu da proda kuću u New Yorku, u kojoj su živjeli 30 godina), i iznad svega, gubitak mladosti – pretvorio je njen profil na Instagramu u nešto mnogo značajnije od obične stranice za obožavatelje. To je postala prva linija borbe protiv diskriminacije starijih osoba u Americi.
“Većina reakcija bila je, za divno čudo, pozitivna. Ali, negativne su bile veoma zle. Na primjer: ‘Očajno izgledaš’ ili ‘Vrijeme je za penziju, bako.’ Međutim, pogledam tako u te slike na kojima sam bez šminke i odjeće i pomislim: ‘Hej, pa izgledam prilično dobro za svoje godine.’”
Ne morate biti bivši supermodel, niti ih pratiti na Instagramu, da biste znali da starenje u Americi nije poželjno. Uvijek je bilo tako. Posljednjih godina, iako su se životni vijek i kvalitet života poboljšali, starenje je postalo depresivno i izolirano iskustvo. Diljem nacije, bez obzira na profesiju kojom se bavite, od tehnologije, preko medija, do proizvodnje, stariji ljudi gube svoje pozicije. Korporacije ih izbacuju sa platnih lista, Hollywood ih otpisuje sa ekrana, marketinške agencije ih potpuno ignoriraju (ili ponižavaju). Starosna diskriminacija posljednja je u nizu društveno prihvatljivih diskriminacija, gdje se oni preko 50 godina života otpisuju kao društveno nerelevantni. “To je ludost”, kaže Porizkova. “To nije u redu.”

“Ne želim biti odbačena zbog svoje dobi. Jedini način da se oslobodimo nevidljivosti jest da je ne prihvatimo” / FOTO: JILL GREENBERG / LA MAGAZINE

“Prvi put sam objavila svoju fotografiju bez šminke u novogodišnje jutro 2020.”, govori Porizkova. “Sjećam se da sam se probudila i uhvatila svoj odraz u telefonu te pomislila: ‘O, sranje, ko je to?’ Uslikala sam se još jednom, iz nižeg ugla, i opet je bilo više nego smiješno. A onda sam počela razmišljati: ‘Pa, sada tako izgledaš. To je istina i ne možeš se pretvarati da nije.’ Onda sam odlučila: ‘Znaš šta? I nije tako loše.’ I objavila sliku.”
Fotografija je izazvala “veliki bum” u medijima, kako to pojašnjava Porizkova, jer su The Daily News, Fox i ostali mediji objavili bombastične naslove, tipa: “Supermodel u stvarnom izdanju, bez šminke, na Instagramu”, kao da je upravo skinula masku sa lica, poput vanzemaljca-guštera sa druge planete. Ali, imalo je to i dobru stranu: odjednom je dobila 5.000 novih pratitelja.
Narednih mjeseci, objavila je još nekoliko neobrađenih fotografija i video snimaka pokazujući svoj sijedi izrastak i opuštenu kožu lica, kao i druge dijelove tijela, a broj pratitelja na Instagramu se sa 12.000 na početku 2020. povećao na preko 500.000, koliko ih ima danas. “Mislim da su ljudi željni te vrste autentičnosti”, kaže. “Također, bila je to godina COVID-a. Svi su bili jadni i bilo im je dosadno, i ja sam bila jadna i meni je bilo dosadno, te sam postavljala svoje slike, kako izgledam kada mi nije ni do čega i kada mi je dosadno. Mislim da su se mnogi s time povezali.”

Naznake promjene

Za mnoge, posebno u određenoj životnoj dobi, to je bilo inspirativno. Koji god bio razlog, Porizkova se našla na čelu kolone u borbi protiv kulturoloških predrasuda o starenju i ljepoti, pa čak i seksualnosti. “Ne volim biti nevidljiva”, kazala je u videu objavljenom u aprilu. “Ne volim biti odbačena zbog svoje dobi. Jedini način da se oslobodimo nevidljivosti jest da je ne prihvatimo.”
U tome joj se pridružilo nekoliko poznatih ličnosti, među kojima i 56-godišnja britanska glumica Elizabeth Hurley, koja je u januaru objavila svoj polunagi video. Naravno da nije prošao bez komentara. Kada se danski supermodel Helena Christensen (52) pojavila prije dvije godine na rođendanskoj zabavi manekenke Gigi Hadid, odjevena u crni čipkani korset, bivša urednica britanskog Voguea optužila je Helenu, i to u Daily Mailu, da se ne oblači u skladu sa svojim godinama. “I dođe tako trenutak u životu svake žene kada, željela ili ne, baklju mora predati sljedećoj generaciji”, kazala je.
Pa ipak, iako malim koracima, ide se ka promjeni odnosa prema starijima. Čak i u Hollywoodu – epicentru mladosti – pojavile su se naznake potencijalnog buđenja. Zapravo, osnovana je cijela nezavisna produkcijska kuća, nazvana Landline Pictures, sa velikim planovima da snimaju i promoviraju hrpu filmova namijenjenih publici starijoj od 50 godina.

“Evo me – istinski ogoljena upravo prvog dana 2021. Bez šminke, bez filtera, bez ičega na mome licu, osim skoro 56 godina života. Jednu godinu starija – i bar dvadeset pametnija”/Foto: Instagram

Filmska industrija, u odnosu na televizijsku, oduvijek je bila malo više naklonjena starijoj publici, pa čak i starijim glumcima. Zvijezde kao što su Brad Pitt, George Clooney i Sandra Bullock, koje imaju preko 50 godina, nastavljaju sa velikim ulogama, jer njihovi stariji fanovi žele da ih gledaju u kinima. Skoro polovina publike koja je pogledala posljednji nastavak 59-godišnjeg Tom Cruisea u akcijskom filmu o Jacku Reacheru imala je preko 50 godina. Gledano kroz istoriju, glumci imaju duži vijek trajanja u Hollywoodu (Harrison Ford snima i u 79-oj, i to novi nastavak Indiane Jonesa, koji se očekuje iduće godine, dok se 66-godišnji Denzel Washington priprema na ulogu Macbetha u novoj adaptaciji Joela Cohena), ali i starije glumice mogu ponekad pronaći posao: 64-godišnja Frances McDormand, koja je u aprilu osvojila Oscara za film Nomadland, sada je dobila ulogu Lady Macbeth.
Luk istorije zaista bi se mogao okrenuti prema pravdi, ali ako imate preko 50 godina, velike su šanse da će vas udariti po nosu.

Kako reći NE diskriminaciji

Treba priznati i to da se starija populacija nikako ne može nazvati marginaliziranom. Na kraju krajeva, ona čini trećinu populacije. Također, svi će, bez obzira na rasu, seksualnu orijentaciju ili porijeklo, jednoga dana biti dio starije populacije. Pa ipak, diskriminacija je diskriminacija, te kao i sa svakom grupom pod opresijom, ni stariji nemaju nešto što bi se ravnopravno moglo nazvati pokretom. Doduše, postoji AARP – američko udruženje fokusirano na interese ljudi koji imaju preko 50 godina, koji je odličan u prebrojavanju incidenata prema starijima u medijima i ostaloj statistici. Također, Sijedi panteri (Gray Panthers) i dalje postoje, iako se nisu oglasili godinama. Ali, niko od njih nije u stanju kulturološki uzdrmati, te pokrenuti društveni krstaški rat, potreban da promijeni pogled i stavove koje imamo kada je riječ o starenju.
Mozda je Paulina Porizkova sa svojim objavama na Instagramu tek početak onoga što bi se eventualno moglo razviti u veću kampanju. Ali, borba za ravnopravnost morala bi proći veliku prepreku prije nego počne mijenjati svijet: stare ljude. Čini se da mnogi od njih lažu o svojim godinama, čak i sebi. To i ne čudi s obzirom na to da se svake godine u Americi na plastične operacije potroši 16,5 milijardi dolara, što je više nego cjelokupni nacionalni dohodak Haitija. Ogroman dio tog novca dolazi od onih starijih od 55 godina, a koji čine dvije trećine svih face-liftinga i polovinu operacija podizanja očnih kapaka, što su rezultati izvještaja Američkog udruženja plastičnih hirurga iz 2019. Ne iznenađuje ni činjenica da je Los Angeles blizu vrha liste gradova sa najviše estetskih zahvata (ima 7,6 plastičnih hirurga na 100.000 stanovnika), a ispred njega je samo Miami (sa 8,3 plastična hirurga na 100.000 stanovnika).
“Dok sam bila mlađa, osuđivala sam takve stvari”, kaže Porizkova, koja je za sada izbjegla odlazak pod nož (iako je radila laserske tretmane stimuliranja kolagena). “Veoma je lako osuđivati kada vam je 30 godina. Sada ne optužujem nikoga ko želi izgledati mlađe. Razumijem ubrizgavanje male količine botoksa, malo filera, kako biste se osjećali dobro, jer je mladost društveno bolje prihvaćena. Ali, u stvarnosti, način da se popravi stav javnosti prema starenju nije da pokušate da izgledate mlađe, već da učinite da svijet prihvata starije onakve kakvi jesu.”

Gracija 414, septembar 2021.

Možda vas zanima

spot_img
spot_img