Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Munever Salihović, AG, Facebook, privatni albumi
Teška vremena uvijek nas stavljaju na iskušenje i iznjedre velike ljude. One koji su u svakom momentu i bez pogovora spremni pomoći čovjeku u nevolji. U katastrofi koja je zadesila Bosnu i Hercegovinu reagovali su uglavnom obični ljudi, bez pomoći države ili institucija iza sebe. Oni su stavljali i vlastiti život na kocku kako bi spasili ljude iz poplava i bujica. Takvi su, naprimjer, rafteri iz Konjica, iz kluba “Tudup Raft”: Edin Ribić, Emir Turić, Eldin Gakić i Senadin Turković, koji su odjurili u potopljeni Maglaj. Iz Rajlovca su krenuli helikopterima 15. maja, a 36-godišnji Eldin Gakić dobro se sjeća pilotovih riječi: “Kakvo je vrijeme, niko me ne bi mogao natjerati da poletim, ali radi se o ljudskim životima i zato – idemo!” Na improviziranom heliodromu u Maglaju dočekao ih je zenički policajac Ante, koji je Eldina, dok je ostatak rafterske ekipe pripremao čamac, odvezao do mjesta na kojem je u vodenoj bujici bio zarobljen jedan muškarac. “Procijenili smo da ga možemo spasiti čamcem, vratili se po ekipu i odmah evakuisali čovjeka”, govori Eldin, te prepričava dolazak u poplavljeni grad: “Ne bih rekao da su bili oduševljeni kada su, kao zadnju nadu tog dana, vidjeli četiri momka kako s ispuhanim čamcem izlaze iz helikoptera. Ne bih ni ja da sam bio na njihovom mjestu. Ali mislim da smo im našim zalaganjem već prve noći, ako ništa, vratili izgubljenu nadu.”
Konjički rafteri su se, nakon izvlačenja čovjeka iz bujice, čamcem odvezli u fabriku Natron kako bi evakuirali zarobljene radnike. Izvlačenje ljudi je bilo teško, voda je nadirala sa svih strana, ali nisu odustajali. Eldin Gakić i ekipa u prvi mah nisu imali pojma da se maglajska katastrofa širi i na druge dijelove BiH, i tek su sutradan shvatili razmjere katastrofe. Dan poslije, u Maglaj je stiglo još 12 konjičkih raftera kako bi spašavali ljude iz vodene bujice.
Imali smo sreću pronaći Eldina Gakića i čuti šta nam taj hrabri momak ima za ispričati. Želja nam je bila doći i do Elmira Sivrije, pripadnika Oružanih snaga BiH, čija je fotografija s djetetom u naručju obišla društvene mreže, no nismo uspjeli. Ali smo zato pronašli njegovog kolegu, 30-godišnjeg Narcisa Mujića iz Hadžića, koji je osvojio naša srca spasivši šest kučića iz nekorištenog objekta kasarne Rajlovac u koji je prodrla voda. “Nekoliko centimetara dijelilo ih je od utapanja! Sad su u kasarni i zbrinuti su”, kratko nam je kazao Narcis.
Moćna mreža Facebook
Facebook se pokazao kao moćna mreža na kojoj su se u samo nekoliko minuta rješavali problemi, donosile odluke, organizirala pomoć i spašavali ljudi. Shvatila je to među prvima nekadašnja TV i radijska voditeljica Emela Burdžović. Bez puno priče, Emela i njezine prijateljice, poznate novinarke Senka Kurt, Lejla Zvizdić i Samira Poričanin Petrešin, zatim uposlenica Dječijeg sela BiH Una Mesić, te savjetnica za medije Najra Krvavac uvezale su se humanitarno, organizacijski i strateški “napadali” poplavljena područja sakupljajući i razvozeći pomoć. Na sličan način postupila je i nekadašnja novinarka zagrebačkog Jutarnjeg lista Ines Tanović, koja je sa ekipom iz art kina Kriterion koordinirala prikupljanje pomoći.
Munever Salihović i Edis Jašarević, tim projekta #OvoJeBiH sa Muškog portala, trebali su početi snimanje na području spomenika prirode Tajan, u blizini Maglaja, ali su ostali zarobljeni tokom poplava s ekipom GSS-a i tako su nastale neke od fotografija koje objavljujemo. Dirnut nadljudskim naporima GSS-a, raftera, ali i svih drugih spasilaca, fotograf Munever Salihović nas je zamolio: “Treba te ljude spomenuti, da poneko od njih dobije ime i lice, uglavnom budu zaboravljeni.” GSS-ovci iz cijele BiH su zaslužili da ih se spomene, njihova je pomoć stigla svugdje! Ne smijemo zaboraviti ni bihaćke raftere, članove rafting centra “Una – Aqua”, koji su spašavali živote u Doboju, ali ni 500 sarajevskih studenata koji su zasukali rukave i čistili Maglaj, Zavidoviće i Olovo, te nesebični potez Halida Bešlića koji je širom otvorio vrata svog motela ljudima iz Svraka čije su kuće nestale u klizištima.
Pohvalit ćemo i članove Saveza izviđača BiH koji su prikupljali pomoć i raščišćavali teren, kao i muzičara Aku Hukelića i male polaznike njegove Akademije Pink Panter koji su sakupili pomoć za maglajska sela Omerdino Polje i Donji Ulišnjak.
Samo riječi hvale imamo i za Gracijine poslovne partnere i prijatelje: Meggle, Apoteke Sarajevo, Ekskluziv, Mercator, Intershop i njegove partnere (JYSK, Interex, kafe Hani, picerija Da Vinci, Conrad, Modni kutak, Evolution, Prima Sport, Oviesse, cvjećara Bambus, Astra i TK kiosk As), Dom Vitalis, Almu Ras, Altermediju, uposlenike agencije McCann Ericson i Universal Media, Hotel Belvedere, Emu de Ir, Vektor-Integra Sarajevo, Pharmu Maac BiH, A2B Express Delivery, Akovu, Art God’en, Weledu BiH, Peugeot… Među prvima koji su u našu redakciju donijeli pomoć bili su glumci Selma Alispahić i Mirza Tanović. Svi su shvatili važnost hitnog reagovanja i svoje su resurse stavili na raspolaganje. Kako su količine hrane, vode, lijekova, odjeće i ostalih potrepština pristizale, shvatili smo da ne možemo sami sve prebaciti u potopljena područja. U trenutku kad smo na našu Facebook stranicu stavili obavijest da trebamo prijevoz, javila se Sarajka Aida Smajić: “Moj muž ima kamion kiper od devet tona nosivosti, pa ukoliko vam je prijevoz potreban, javite.” I tako je kamion pun pomoći upućen stanovnicima Željeznog Polja smještenim u srednjoj školi u Žepču. S nama u akciji bila je i ekipa sa Ciglana: Ivana, Dina, Inka, Aida, Amer i Miki, koji su u redakciju donijeli sve što treba – od hrane do pelena za bebe. I ne samo svi oni koje smo nabrojali ovdje: svi divni ljudi širom BiH, ali i iz inozemstva kojima ne znamo imena, ali im se zahvaljujemo. Svima njima, ali i svima nama još jedna poruka: stradalima od poplava naša će pomoć trebati i u narednim danima i mjesecima. Ne možemo i ne smijemo stati na ovome.