Wednesday, April 24, 2024

IN MEMORIAM: Želimir Altarac – Kako se kalio Čičak

Učestvovao je u kreiranju muzičke pop rock scene Sarajeva, organizirao na stotine muzičkih događaja, proslavio se radijskim emisijama, napisao pjesmu za Indexe, a za Graciju prelistao fotoalbume i prisjetio se susreta s Nickom Caveom i Milanom Mladenovićem, ispričao kako je pio s Lemmyjem iz Motorheada, te kako je osjetio žmarce ugledavši Led Zeppelin

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Irfan Redžović i privatni album 

Novinari vole čiste situacije, da sagovornika mogu definirati u jednoj riječi, ili, ako se baš mora, u jednoj rečenici. Eh, Želimir Altarac Čičak  ne može se ukalupiti. Njegovo višedecenijsko muzičko djelovanje nemoguće je svesti na jednostavnu novinarsku terminologiju. On je: jedan od najznačajnijih kreatora muzičke scene Sarajeva, pionir DJ scene, muzički urednik i voditelj brojnih radio i TV emisija, organizator rock koncerata; naprosto – faktor X domaće pop rock scene. Čovjek kojem je Zabranjeno pušenje posvetilo pjesmu S Čičkom na Stonse, vjerovatno ni sam ne može nabrojati događaje koje je organizirao, ali u pamćenju mnogih generacija ostali su urezani njegovi rock maratoni koji su se, kako kaže, uz malu pomoć prijatelja, dešavali svakih pet godina. Ne mogu se Sarajlije ni danas sjetiti koncerta u Slozi, Fisu, a kasnije u Skenderiji i Zetri, na kojem se Čičak ne bi pojavio na sceni gromoglasno pozdravljen i podržan od prisutnih.

Bio je Čičak i tekstopisac: autor je pjesama Svijet u kojem živim (1970.) i Negdje na kraju u zatišju (1969.), koju je Bodo Kovačević uglazbio i kojom su Indexi na tadašnjoj muzičkoj sceni privukli veliku pažnju. Tokom 70-ih pjesma se stalno vrtjela na radiostanicama, ali su je muzički urednici zbog dužine (11 minuta) često znali puštati iz dva dijela. 

Danas Želimir Altarac Čičak (63) vodi radioemisiju Izvan vremena i slušateljima pušta klasike rocka, portrete poznatih imena iz svijeta muzike, intervjue i aktuelnosti. “Moji rokenrol saputnici javljaju mi se putem interneta iz svih krajeva svijeta”, veli. Samo za Graciju, uronio je u prošlost i prepričao nam događaje s fotografija iz virtualnog albuma Slikovnica – iznad oblaka, postavljenog na Facebook, na koji se priključio prije dvije na nagovor djevojke i prijatelja. 

EKV 

“To je posebna priča: koncert sam organizovao 7. decembra 1991. u Domu mladih. Bila je to koncertna promocija njihovog albuma Dum dum. Dvorana je bila prepuna. Sjećam se da je to bio jedan od njenih rekorda po broju prisutnih, prodano je 3.500 ulaznica, a još koja stotina provukla se uz gratise, akreditacije i slične ujdurme. Bio je to njihov posljednji nastup u punom sastavu u Sarajevu. Milan Mladenović umro je 5. novembra 1994., a Margita Stefanović 18. septembra 2002. Ostale su njihove pjesme da se pjevaju i slušaju.” 

JOAN BAEZ

“Joan Baez je istinska legenda svjetske muzičke scene. Prvi naš susret  desio se 14. aprila 1993., kad sam joj u saradnji s Fondacijom Soros organizovao koncert u prepunom kinu Imperijal. Drugi put susreli smo se petnaest godina poslije: 16. jula 2008., kad sam joj organizovao koncert na Baščaršijskim noćima. Tom zgodom pred oko tri hiljade prisutnih Joan Baez nas je podsjetila na svoje rane radove, kao i novija ostvarenja. Ona je jedna od rijetkih još aktivnih i preživjelih učesnica legendarnog festivala Woodstock iz 1969. Bio je to nezaboravan susret s istinskim pacifistom i borcem za ljudska prava.”

LED ZEPPELIN

“Jao, to je bio susret za sjećanje! Žmarci su me prošli kad smo se sreli i fotkali. Rad Led Zeppelina pratim od njihovog prvog albuma iz 1969., a decenijama su bili prisutni u mojim šou programima uživo i radijskim emisijama. U okviru njihove svjetske turnje The Guitar And The Voice Of The Led Zeppelin 1998., održali su dva, nekoliko dana unaprijed rasprodana, koncerta u zagrebačkom Domu sportova. Prvi, 21. februara 1998., a drugi na samom kraju turneje. Nakon pohoda po Evropi i Americi, Jimmy Page i Robert Plant ponovo su došli u Zagreb i 12. novembra te godine oduševili fanove pristigle iz Italije, Austrije, Mađarske , Češke, Slovačke i – naravno Bosne i Hercegovine. Zagreb je bio jedini grad tokom te svjetske turneje u kojem su gostovali dvaput. Sreo sam se s njima tokom oba zagrebačka koncerta. Prvi put sam ove šampione heavy metala i hard rock zvuka u izvornoj postavi gledao uživo u aprilu 1975. u londonskom Earls Courtu, kad su imali tri rasprodana koncerta na kojima ih je vidjelo oko pedeset hiljada fanova. Tada nisam mogao ni pomisliti da ću se jednog dana s njima sresti i upoznati, ali, eto, desilo se i to 23 godine poslije u Zagrebu. 

ZZ TOP

“Jesam li fan? Eh, fan… Veliki je broj bendova i izvođača koje sam slušao i slušam, teško bi bilo reći čiji sam fan. Istina, ZZ Top sam volio slušati od početaka njihovog djelovanja, a pratio sam ih od trećeg albuma Tres Hombres iz 1973. i prvih hitova La Grange i Jesus Just Left Chicago, koje su izveli na zagrebačkom koncertu 2002. Bila je to retrospektiva njihovih najvećih uspjeha. Teksaški trio ZZ Top jedan je od rijetkih velikana s kraja 60-ih godina koji je ostao aktivan do danas i to u punom sastavu, a koji nisam uspio uloviti na sceni, niti iza nje, do nastupa u zagrebačkom Domu sportova. Bilo je to dostojanstveno i bugi veličanstveno u stilu ovih majstora, a što mi i napisa jedan frend na Facebooku komentarišući ovu fotku: Da su ti svaki put platili izvrćenu pjesmu i po jedan cent… Ne znam… Mislim da bi radioemisija išla s neke jahte… I ne samo oni!” 

NICK CAVE

“E, to je moj istinski miljenik, nestašni boem i rock poeta s kojim sam imao dva nezaboravna susreta: u zagrebačkom Vatroslavu Lisinskom 8. i 9. juna 1997. i ljubljanskoj hali Tivoli 3. juna 2001. Oba koncerta bila su rasprodana. Tokom burne karijere Nick je dotad imao jedanaest studijskih albuma, a objavio dvije knjige poezije i eseja: King Ink i King Ink II, prevedene i objavljene i kod nas. Te sam mu knjige u Ljubljani pokazao pa mi je napisao posvetu i potpisao se, kao i na fotke s našeg zagrebačkog susreta. Ostade i mogućnost njegovog koncerta u Sarajevu, ali šta će biti i kad će biti…”

IRON MAIDEN

“Tokom susreta s Bruceom Dickinsonom iz Iron Maidena nije bilo zgode za neko čavrljanje ili intervju. Sreli smo se dok je išao na tonsku probu. Vidjevši moju akreditaciju, pitao me odakle sam, i kad je dobio odgovor iz Sarajeva, malo je zastao, osmjehnuo se i rekao: ‘Drugi put će biti više vremena.’ ‘Jel u Sarajevu’, dodao sam, na šta se i on nasmijao uz ono čuveno možda

MOTORHEAD

“E to je bila opšta ludnica. Te bajkerske pulske fešte u Šijanskoj šumi bile su prava rokenrol egzotika. Trajale bi po nekoliko dana, dolazili bi bajkeri iz raznih krajeva Evrope i bivše nam zajedničke domovine, a prisutni su bili i bh. moto klubovi, kao i sarajevski Valter. Po cijeli dan i noć svira se i pjeva, koliko ko može da izdrži. Te 2002. kao specijalni gost bili su i Motorhead. S Lemmyjem Kilmisterom možeš cugati i čavrljati o seksu, ostale teme mu baš i nisu interesantne, kao ni muški sagovornici. To veče otprašili su onako momački da se sve treslo, uz gromoglasnu podršku nekoliko hiljada prisutnih bajkera i bajkerki.”

DEEP PURPLE 

“To mi je jedan od najdražih koncerata koji sam organizovao i čiji sam  promoter bio. Eto, desilo se i to rock čudo u našem gradu. U okviru promocije tad aktuelnog albuma, kao i turneje Rapture Of The Deep World Tour 2006-2007, jedan od najznačajnijih pionira hard rocka i heavy metala, Deep Purple, trećeg su novembra 2007. prvi put gostovali u BiH, u Zetri. Predvođeni Ianom Gillanom, zaprašili su iz sve snage u sastavu: Roger Glover (bas), Ian Paice (bubnjevi), Steve Morse (gitara) i Don Airey (klavijature). Više od deset hiljada prisutnih gromoglasno je pjevalo s njima. Bila je to fešta za sjećanje. U općoj gužvi, fotku mi je uradio jedan frend, kome je baterija bila pri kraju, što se da i vidjeti, al’ zapis je zapis, do novog susreta.”

Gracija 172, 11.11.2011.

 

Možda vas zanima

spot_img
spot_img