Posjetioci poznate sarajevske prodavnice naočala “Oculto” nerijetko će u njoj zateći mirnog erdel terijera koji se odaziva na ime Vinči. Njegov vlasnik, optometrist Danin Alimanović, nazvao ga je po rodnom mjestu Leonarda da Vincija, u kojem su on i njegov brat Sanjin, sa kojim je i osnovao “Oculto”, studirali u jednoj od najboljih evropskih škola za optiku i optometriju.
Vinči, koji je u Sarajevo stigao kao štene u septembru 2006. iz legla u Vojvodini, predstavlja jednog od nekoliko rijetkih sarajevskih pripadnika pasmine koja je ime dobila po rijeci Eri (Aire) u britanskom gradu Leedsu. Erdel terijeri su u Drugom svjetskom ratu korišteni kao kuriri, jurišni psi i stražari, a danas imaju titulu zvaničnog psa Britanske nacionalne policije.
Prvobitno je Vinči bio pas Daninove mame, ali je nakon njene smrti 2009. godine prešao kod Danina, pa su njih dvojica jedno vrijeme živjeli momačkim životom. “Erdeli su poznati kao tvrdoglavi psi, ali ne u smislu da nešto ne shvataju, već upravo zato što rezonuju. Jedan stranac mi je jednom rekao: ‘Njemačkog ovčara možeš izdresirati da na tvoju komandu skoči u vatru; erdel to neće, on će te, uslovno rečeno, pitati zašto’.” I Daninovu ženidbu sa Ajlom, kao i rođenje sina Ishaka Vinči je primio bez ikakvih problema. “Kad smo Ishaka donijeli iz porodilišta, Vinči ga je omirisao i tu je sva priča o nepovjerenju završila.
On nije pas koji će uznemiravati goste. Nekad i ne znaš da je u kući. Prati situaciju, naći će on svoju kotu u sobi, ali neće nikoga gnjaviti. Prema strancima je nepovjerljiv, nikad neće uzeti hranu od nepoznate osobe, a i kad mu daje neko njegov, nije halapljiv.” Istina, jednom ga je Vinči iznenadio kad je hrana u pitanju. Vratio se Danin jedne večeri s posla i pripremio si večeru: sir, suho meso, baget i vino, postavio na stol, dok ga je pas sve vrijeme mirno promatrao sa svog mjesta. Danin je otišao da se presvuče, a kad se vratio, imalo ga je šta čekati. “Vinči je bio na istom mjestu, a na stolu je ostalo samo vino. Na tanjiru nije bilo ni mrvice! Ničeg! Niti se on oblizuje, niti daje znak da je učinio išta loše, pa sam pomislio da sam poludio i da ništa nisam ni ostavio”, smije se Danin.
Na toj je anegdoti ostalo, Vinči više nije imao ispada sa krađom hrane, ali da uživa u njoj, uživa. “Pravi je gurman: jede kiseli kupus, bijeli luk, mezi, proba i pivo ponekad, a zeljanicu obožava!” A kalorije troši, baš kao i Danin, po sarajevskim planinama i na Vilsonovom šetalištu.
Gracija 278, novembar 2015.