Ekonomski pad zbog pandemije COVID-19 mogao bi do kraja 2020. godine gurnuti do 86 miliona više djece u siromaštvo, što je povećanje od 15%, navodi se u novoj analizi koju je objavila organizacija „Save The Children“ i UNICEF.
U analizi se ističe da bi, bez hitnih mjera za zaštitu porodice od finansijskih teškoća prouzrokovanih pandemijom, ukupan broj djece koja žive ispod nacionalne granice siromaštva u zemlјama sa niskim i srednjim prihodima mogao do kraja godine da dostigne 672 miliona. Gotovo dvije trećine ove djece živi u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji.
Zemlјe širom Evrope i centralne Azije mogle bi da osjete najznačajnije povećanje, čak do 44% širom regiona. Latinska Amerika i Karibi mogli bi da osjete porast za 22%.
”Pandemija koronavirusa pokrenula je neviđenu društveno-ekonomsku krizu koja crpi resurse za porodice širom svijeta”, rekla je Henrietta Fore, izvršna direktorica UNICEF-a. ”Opseg i dubina finansijskih teškoća među porodicama prijeti da poništi godine napretka u smanjenju dječijeg siromaštva i ostavi djecu uskraćenu za osnovne usluge. Bez usklađenih akcija, porodice koje jedva sastavljaju kraj s krajem mogle bi biti gurnute u siromaštvo, a najsiromašnije porodice mogle bi se suočiti sa pogoršanjem situacije kakva nije viđena decenijama.”
Organizacija „Save The Children“ i UNICEF upozoravaju da je uticaj globalne ekonomske krize izazvane pandemijom i s njom povezane politike obuzdavanja dvostruk. Neposredni gubitak prihoda znači da su porodice u manjoj mogućnosti da priušte osnovne stvari, uklјučujući hranu i vodu, te je manja vjerovatnoća da će pristupiti zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju i više su izložene riziku od dječijih brakova, nasilјa, iskorištavanja i zlostavlјanja. Takođe, kada dođe do pojave fiskalne kontrakcije, može doći do umanjenja dosega i kvaliteta usluga od kojih porodice zavise.
Za najsiromašnije porodice, nedostatak pristupa uslugama socijalne zaštite ili kompenzacionim mjerama dodatno ograničava njihovu sposobnost da se pridržavaju mjera suzbijanja epidemije i fizičke distance, te se na taj način dodatno povećava njihova izloženost infekciji.
”Šokantni uticaji pandemije COVID-19 ozbiljno će pogoditi djecu. Djeca su vrlo ranjiva, čak i na kratke periode gladi i neuhranjenosti – što potencijalno utiče na njih kroz cijeli život. Ako budemo djelovali sada i odlučno, možemo spriječiti i zaustaviti pandemijsku prijetnju sa kojom se suočavaju najsiromašnije zemlјe i neka od najugroženije djece. Ovaj izvještaj trebalo bi da bude poziv na buđenje cijelom sveijtu. Siromaštvo nije neizbježno za djecu”, rekla je Inger Ashing, izvršna direktorica organizacije „Save The Children“.
Prije pandemije, dvije trećine djece širom svijeta nije imalo pristup nijednom obliku socijalne zaštite, što je značilo da porodice neće biti u mogućnosti da izdrže finansijske šokove, produžavajući začarani krug međugeneracijskog siromaštva. Samo 16% djece u Africi ima socijalnu zaštitu.
Stotine miliona djece i dalјe su siromašni na više nivoa – što znači da im nedostaje zdravstvena zaštita, obrazovanje, pravilna ishrana ili adekvatno stanovanje – što je često odraz nepravičnih ulaganja vlada u socijalne usluge.
Za djecu koja žive u zemlјama koje su već pogođene sukobima i nasilјem, uticaj ove krize će dodatno povećati rizik od nestabilnosti i domaćinstava koja će pasti u siromaštvo. U regionu Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, gdje živi najveći broj djece kojima je pomoć potrebna zbog sukoba, najveća stopa nezaposlenosti je među mladima, dok skoro polovina djece u regionu živi u mnogostrukom siromaštvu.
Da bi se pozabavili i ublažili uticaj pandemije COVID-19 na djecu iz siromašnih domaćinstava, organizacija „Save The Children“ i UNICEF pozivaju na brzo i veliko širenje sistema i programa socijalne zaštite, uklјučujući novčanu pomoć, obroke u školama i dječije dodatke – sve ključne investicije koje se bave neposrednim finansijskim potrebama, postavljajući temelј državama u pripremi za buduće šokove.
Vlade takođe moraju da ulažu u druge vidove socijalne zaštite, fiskalnu politiku, zapošlјavanje i intervencije na tržištu rada za podršku porodicama. Ovo uklјučuje proširenje univerzalnog pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama; i ulaganje u politike koje su naklonjene porodici, poput plaćenog odsustva i brige o djeci.
Od početka pandemije COVID-19, mnoge zemlјe su već povećale svoje programe socijalne zaštite. Na primjer:
- U Indoneziji, program „Kartu Sembako“ koji pruža mjesečnu novčanu pomoć za osnovnu porodičnu potrošnju proširio je okvir na 20 miliona. Mjesečna novčana pomoć porodicama povećana je sa 150 hilјada na 200 hilјada rupija;
- U Mongoliji, Vlada je povećala mjesečnu naknadu za njihov Program novčane pomoći za djecu pet puta, sa 20 000 MNT mjesečno na 100 000 MNT, u trajanju od 6 mjeseci;
- U Argentini, kroz univerzalni dječiji dodatak obezbijeđeno je povećanje od 3.100 argentinskih pezosa (47 USD) za trenutne korisnike;
- U Južnoj Africi, nekoliko programa socijalne zaštite, uklјučujući grant za djecu koji obuhvata 12.8 miliona djece, pružaju dodatne dopune.
- U Gruziji, program cilјane socijalne pomoći (TSA) će se privremeno proširiti radi pružanja podrške dodatnih 70.000 porodica. Takođe, biće obezbijeđeno dodatnih 100 GEL (31 USD) mjesečno za 21.000 domaćinstava sa troje i više djece koje se nalaze u TSA programu tokom 6 mjeseci;
- U Jermeniji, porodice upisane u sistem porodičnih naknada, a koje ispunjavaju uslove, dobiće dodatak u visini od 50% naknade.
- U Kolumbiji, Vlada je kreirala program prihoda od solidarnosti kako bi obezbijedila gotovinske transfere domaćinstvima koja trenutno ne ostvaruju beneficije ni od jednog drugog vladinog programa. Od 21. maja, više od 2 miliona ugroženih porodica primilo je iznos od 320.000 pezosa (ekvivalentno 81 USD) u dvije jednake rate, isplaćene tokom marta i maja;
- U Peruu, Vlada daje solidarni bonus seoskim domaćinstvima, nezavisnim radnicima i ugroženim porodicama, kao i novu univerzalnu obveznicu, za 6,8 miliona domaćinstava. Potreban je poseban fokus na lјude koji žive u udalјenim područjima, starosjedilačko stanovništvo i migrante.