NaslovnicaShowbizSretan rođendan, Faye Dunaway

Sretan rođendan, Faye Dunaway

Punim imenom Dorothy Faye Dunaway, rođena je na današnji dan – 14. januara 1941. u gradiću Bascom smještenom na Floridi. Otac joj je bio oficir američke vojske pa se Faye zbog njegovog posla u djetinjstvu morala često seliti. Školovanje pohađa na univerzitetima u Bostonu i Floridi gdje diplomira dramsku umjetnost. Glumačku karijeru započinje 1962. u ‘Lincoln Center Repertory Company’, istaknuvši se tad u pozorišnom komadu Čovjek za sva vremena R. Bolta. Dunaway nastavlja s uspješnom teatarskom karijerom, a tokom jedne off-Broadway izvedbe zapazio ju je reditelj Elliot Silverstein koji joj nudi sporednu ulogu u  komediji ”Događaj” (1967.).

Iste godine nastupa i u drami ”Kad padne noć” veterana Otta Premingera gdje za ulogu južnjačke farmerice Lou zavrjeđuje nominaciju za Zlatni Globus, no pravu afirmaciju i svrstavanje u red vodećih američkih glumačkih zvijezda, Dunaway zaslužuje nezaboravnom interpretacijom legendarne gangsterice Bonnie Parker u biografskom krimi klasiku Arthura Penna ”Bonnie i Clyde”. Ovdje na impresivan način utjelovljuje ženu koju sivilo provincijskog života tjera u zločin, a iza čijeg se nedužnog izgleda, naivnosti te prividne mirnoće i potčinjenosti kriju senzualnost, inicijativnost i napose žestok temperament. Uloga Bonnie joj osigurava prvu oskarovsku nominaciju i nominaciju za Zlatni Globus.

Sa Steveom McQueenom u romantičnoj krimi drami ”Afera Thomasa Crowna”

Hladne ljepote, mršava i elegantna, plavokosa i zelenih očiju i prije svega izuzetno talentirana, Dunaway se jako brzo profilira u jednu od najvećih ženskih glumačkih zvijezda krajcem 60-ih i kroz 70-e i to prvenstveno ulogama senzualne istražiteljice osiguranja koja osvoji srce do tad neumoljivog playboya i kradljivca dijamanata Thomasa Crowna (tumačio ga je veliki Steve McQueen) u romantičnoj krimi drami ”Afera Thomasa Crowna” (1968.), seksualno nezasitne svećenikove supruge u Pennovom kultnom komičnom westernu ”Mali veliki čovjek” (1970.), bivšeg modela koji se prisjeća svoje karijere u art-house drami njezina tadašnjeg dečka Jerrya Schatzberga ”Zagonetka palog djeteta” (1970.) ili ljubavnog interesa slavnog revolveraša i kockara u kultnom anti-westernu Franka Perrya ‘Doc’  (1971.).

Dunaway paralelno održava uspješnu kazališnu karijeru i bilježi zapažene uloge u nekolicini TV projekata. 1973. nastupa u Lesterovoj adaptaciji Dumasovog popularnog avanturističkog romana ”Tri mušketira” gdje suvereno tumači dvoličnu Lady de Winter, a dodatnu afirmaciju i novu nominaciju za Oscara zaslužuje impresivno odglumljenom rolom misteriozne Evelyn Cross Mulwray koja uvlači privatnog detektiva Jake Gittesa u mračnu mrežu ubojstva, incesta i gospodarskog kriminala u noir remek-djelu Romana Polanskog ”Kineska četvrt” (1974.). Zlatni kipić joj je ovaj put ‘preotela’ Ellen Burstyn za ulogu Alice u Scorseseovoj drami ”Alice više ne stanuje ovdje”, no svima je bilo jasno kako će Dunaway svoj kipić kad-tad trijumfalno podići u zrak.

U ”Tri mušketira” kao dvolična Lady de Winter

Na to se čekalo još samo par godina u kojima je Faye nastavila nizati nastupe u hitovima poput nastavka filma o ‘mušketirima’, megaskupom filmu katastrofe ”Pakleni toranj” (1974.) ili špijunskom trileru ”Tri Kondorova dana” (1975.). Toliko zasluženi ‘zlatni kipić’ konačno dobiva za nezaboravnu ulogu frigidne i bezosjećajne izvršne direktorice TV kuće u briljantnoj satiričnoj drami Sidneya Lumeta ”Mreža” (1977.). Nakon tog uspjeha, stvari polako kreću nizvodno za našu rođendansku slavljenicu Fay. Izuzev vrlo solidnog nastupa u mističnom trileru ”Oči Laure Mars” (1978.), do kraja 70-ih i početkom 80-ih Dunaway dobiva tek slabašno napisane uloge u filmovima ”Šampion” (1979.) i ”Prvi smrtni grijeh” (1980.).

Suprotno očekivanjima kako će joj tumačenje nekadašnje glumačke dive Joan Crawford u biografskoj drami ”Draga mama” (1981.) donijeti novog Oskara, film Franka Perrya dočekan je na oštar nož kritičara koji su se nadmetali koji će bolje izgaditi kako sam film tako i njezinu glumu. Dodatni razlog za njezinu sramotu bilo je osvajanje nepopularne ‘Zlatne maline’ za najgoru glumicu. No nažalost, to je bio tek početak. Premda se do konca 80-ih opetovano pokušala iskupiti za tako loš film, u korist joj nikako nisu išle role poput one vještice Selene u superherojskom fijasku imena ”Super Djevojka” (1984.). Izuzev zapaženog nastupa u odličnoj drami ”Barska mušica” (1987.) i nekolicini TV projekata (za sporednu ulogu mini-seriji ”Otok Ellis” osvojila je svoj drugi Zlatni Globus), Dunaway nije imala pretjeranog razloga za zadovoljstvo.

Kao Joan Crawford u biografskoj drami ”Draga mama”

Kroz 90-e se pak nastavlja silazna putanja njezine popularnosti i u hrpi loših filmova i uloga valja tek istaknuti ulogu nesretne supruge psihijatra u romantičnoj drami ”Don Juan DeMarco” (1994.), matrijarha imućne židovske obitelji u drami ”Sumrak Goldovih” (1996.), odnosno, vlasnicu modne kuće Wilhelmine Cooper u TV biografskoj drami ”Gia” (1998.) koja joj je donijela treći i za sad posljednji Zlatni Globus u karijeri.

U novom mileniju, Dunaway je punila novinske članke više zbog kritika na puste plastične operacije kojima se podvrgnula negoli glumačkim dostignućima, a mlađa publika je mogla zapamtiti i po skandalu s dodjele Oscara 2017. kad je sa šeprtljavim kolegom i nekadašnjim partnerom iz prve filmske uspješnice ”Bonnie i Clyde” Warrenom Beattyem uručila nagradu za najbolji film mjuziklu ”La La Land” umjesto ”Mjesečini”.

Premda su dani slave i najboljih glumačkih izvedbi debelo iza nje, nadamo se kako će nam do kraja života isporučiti barem još jednu pravu rolu koja će nas iznova podsjetiti kako je bez imalo sumnje bila i ostala jedna od najboljih glumica u povijesti. Faye Dunaway, sretan rođendan!

PREPORUČUJEMO